Odlomljen kamen na tvrdoj zemlji, išiban vjetrom, još uvijek èvrst i prkosan, podigla ti si lakoæom svile i snagom vjetra, na svoje grudi prislonila...
U ljubav vjerujem, bez vjere bio bih izgubljen... (...izgubljen...) Padam na koljena pred ovom ljubavi, što si je dovijeka kadra èuvati...
Sad imam snagu sve okrenuti iz poraza u pobjedu, jer znala si prepoznati od svih vrlina, najveæu... najveæu...
Ubrala ti si lakoæom svile i snagom vjetra, najtvrðu granu k'o najtanji list... padam na koljena pred ovom ljubavi, što si je dovijeka kadra èuvati...
Sad imam snagu sve okrenuti iz poraza u pobjedu, jer znala si prepoznati od svih vrlina, najveæu... najveæu...
Padam na koljena pred ovom ljubavi, što si je dovijeka kadra èuvati...
Sad u ljubav vjerujem, (...na – na – na...) bez vjere bio bih (...na – na – na...) izgubljen... Padam na koljena pred ovom ljubavi, što si je dovijeka kadra èuvati...